Draga Duboka Ljuta – Robinzon

Draga Duboka Ljuta – Robinzon nalazi se na sjeveroistoku zaljeva Župe dubrovačke, gdje se kamene stijene s brda Straže više ili manje okomito spuštaju do mora i čine gotovo pravi kut, nad oko 150 m dugom pjeskovito-šljunkovitom plažom. Na sjeverozapadu drage izvire krško gravitacijsko vrelo iz trijasnih dolomota, koji su pukotinama jako raščlanjeni. Izvorišni oblik veoma je lijepo razrađen. Njegove strme stijene više su od 400 m; do oko 250 m nad morem one su građene od dolomita, a iznad toga od jurskih vapnenaca. Spomenutim pukotinama je vrelo spušteno gotovo da morske razine i voda izvire od 2 do 10 m ponad nje. U kišnom razdoblju ona izbija u više mlazova raspoređenih na potezu od oko 100 m i u slapovima se ulijeva u more. Prema Kartoteki kotara Dubrovnik (1960.), vrelo brzo reagira na padaline pa mu protok varira od 10 do 35 l u sekundi. Temperatura vode je od 13,1 do 14,5sC, ona je normalnog okusa , bez mirisa je i neznatno se muti, pa je ugodna za piće. Vrelo je 1954. kaptirano za cavtatski vodovod, a zatim i za opskrbu dijela Konavala i za Župu dubrovačku.

Nastavi čitati

Povratak posmrtnih ostataka Ivana Dupera poginulog u II svjetskom ratu

Dva brata Ivan i Đuro Duper s Krstaca pošli su u partizane ali su nažalost obojica poginuli. Roditelji su samo saznali da je Ivan poginuo na Širokom brijegu kod Mostara a Đuro kod Gospića ali nikad nijesu saznali gdje su pokopani. Međutim nakon sedamdeset godina nešto se promijenilo a o tome piše www.portaloko.hr pod naslovom: “Kosti partizana našle smiraj, ali se SUBNOR Dubrovnik osramotio“. Nastavi čitati

Uspomene Bruna Bulića na djetinjstvo u Župi Dubrovačkoj

Bruno Bulić (1903. - 1990.)

Bruno Bulić (1903. – 1990.)

Bilo je to davno. U Trstu tek što sam se rodio, roditelji su me donijeli u Zavrelje, da ispunim prazninu, koja je nastala u obitelji moje majke poslije smrti dunda Miha i djeda Marka, majčina brata i oca. Trebalo je da moje nejako biće unese životnu radost u taj opustjeli dom. Čini se da sam u tome uspio, jer sam bio kod babe punih šest godina. Nastavi čitati

Recepti

Tučene zelene masline

Treba znati da se masline za natucanje beru svršetkom rujna do polovice listopada, prije nego postanu uljevite. Obično se masline tuku drvenim batom ali ne smije doći do pucanja pice. Napukli plodovi se odmah ubacuju u vodu da ne bi potamnili. Tri sedmice se voda mijenja svaki dan tako da se iz ploda odstrani što više gorčine. Nakon što plodovi izgube gorčinu prelijevaju se toplim rasolom od 2% (prokuhati vodu sa soli i moračom pa uliti u pripremljene sudove). Masline moraju biti potopljene u vodi. Mogu se upotrebljavati odmah. Nastavi čitati

Profesionalni moreplovci i brodovlasnici župljani u svjetskom brodarstvu pod zastavom Dubrovačke Republike

Josip_LueticDr.sc. Josip Luetić (1920. – 2005.)

Rođen je u selu Ošlje kod Dubrovnika. U Dubrovniku je pohađao osnovnu i srednju školu, a Pomorsko-trgovačku akademiju završio je 1938. godine, te započeo studij ekonomije u Zagrebu. Zbog sudjelovanja u narodnooslobodilačkom pokretu zatvoren je i interniran u Italiju 1942. godine. Poslije rata diplomirao je Višu pomorsku školu u Rijeci, a studira i povijest na filozofskom sveučilištu u Zadru. Godine 1948. organizira i preuzima Pomorski muzej u Dubrovniku, te je od tada izdao mnoga književna djela.

Naglašavajući uvijek da je najodlučniji činitelj u razvoju našeg pomorstva POMORAC – NAŠ ČOVJEK, obavio je između ostalog dragocjen posao sastavivši kartoteku imena pomoraca koji su plovili na dubrovačkim brodovima u 18. i 19. stoljeću.

Izradio je popis dubrovačkih kapetana 17. stoljeća, a nije zanemario ni dubrovačke vlasnike jedrenjaka. Obavljao je uredničke i druge poslove oko izdanja mnogih Zbornika, a ja sam se poslužila Zbornikom Župe dubrovačke iz 1985. godine da bi prepisala njegov rad i imena naših pomoraca – Župljana po imenima i zvanju na brodu. (Anka Duper) Nastavi čitati

Kuće dubrovačke vlastele i pučana u Župi

Dr. Vlaho Kojaković, pisac ovoga povijesnoga članka, rođen je u Čibači 1900. godine a umro u Dubrovniku 1981.

U gimnaziji je predavao povijest i zemljopis, te u slobodno vrijeme istraživao u Državnom arhivu u Dubrovniku. Iz toga razdoblja su i njegovi radovi “Dubrovnik u privatnom životu” i “Romantična ljubav jedne Cavtajke iz XVIII. vijeka” a zadnji njegov objavljeni članak prije smrti bio je “Kuće dubrovačke vlastele i pučana u Župi” u časopisu Dubrovnik br. 6 1978. godine.
Nastavi čitati

Dubrovnik u privatnom životu

dr. Vlaho Kojaković

Štamparija “Jadran”

Dubrovnik 1933.

Par riječi mjesto uvoda

Privatni život u starom Dubrovniku bio je bujan i raznolik, pa ga nije moguće potpuno prikazati u ovako kratkoj raspravi. Od osnutka grada do potkraj X vijeka nemamo gotovo nikakvih izvora, a i dalje do kraja XIII vijeka izvori su za unutrašnji život vrlo mršavi, tako da nam historija Dubrovnika biva jasnija tek od kraja toga vijeka, o čemu nam Državni arhiv pruža obilno građe. Za ovu radnju poslužio sam se izdanim djelima i kronikama, književnim radom dubrovačkih pisaca, osobito Držića i Nalješkovića iz XVI vijeka te Tudizića iz XVIII i neizdanim arhivalnim spisima. Nastavi čitati

Kako je nekad bilo

Prije 50 - 60 godinaDanas
Prognoza vremena
Predvečer se gledalo u nebo: ako je nebo bez oblaka i sutra će biti sunčan dan, ali ako sunce zađe u oblak sutra će se naoblačiti.
Ako je oblačno i kišovito pa u večer lampa (sijeva) iza otočića Mrkana reklo bi se "zove buru".
Slušamo vremensku prognozu na radiju, televiziji ili Internetu, čak i za nekoliko dana unaprijed. Nitko više ne procjenjuje sam.
Komunikacija
Ako bi se nekoga moralo zvati iz kuće u baštinu ili ga je u mlinici došao red za samljet masline, zvalo se glasno, a ako je daleko koristila se velika špijerlica (lijevak) takozvani "portavoće".Sada se koristi mobitel.
Ribanje
Nedjeljom i svecom uranilo bi se skupit iskara (rak samac) pa na ribanje s kraja. Za kalamuću je služila duga trstika, na njoj vezana pandivera a na njoj udica. Znale su se "poste" pa bi se
uhvatilo dosta ribe.
Trstiku je zamijenio blinker, riba se iz barke a na barci je i motor. Pribora je mnoštvo: pendula, mreža, parangal, vrša i.t.d. Ribar odmoran pođe a odmorniji se vrati, a bude i ribe, samo benzina je skupa a s tim i zabava.
Domaćinstvo
Domaćice su rano ustajale te umijesile kruh i ostavile komadić tijesta kao kvasac za sutra. Objed se kuhao bar dva sata naravno na ognjištu a na žaru gdje se kuhalo stavio bi se peći kruh. Domaćica dolazi s posla u kasno poslijepodne te kupuje kruh u prodavaonici. Što je planirala za objed stavlja u expres lonac te je za pola sata objed na stolu. Ponekad se kupi i gotova hrana pa se samo ugrije u mikrovalnoj pećnici.
Rad u domaćinstvu
Mladi par je poslije vjenčanja živio s njegovim roditeljima. Ponekad je bilo i više članova domaćinstva. Očekivalo se od mlade nevjeste da prva ustaje i počne s kućanskim poslovima. Onda ona ide u baštinu a svekrva ostaje kuhati. Poslije rođenja djece opet mlada nevjesta radi a svekrva kuha i čuva djecu.Mladi se svakako žele osamostaliti te iznajmiti stan ako nemaju očevu kuću gdje će samostalno živjeti. Djete se prije odlaska na posao odvozi u vrtić a poslije posla se uzima u vrtiću. Baba i djed rijetko viđaju djecu i unuke.
Rođenje djeteta
Kad se prolazi ispred kuće vidi se da se tu rodilo dijete. Naime, svaki dan se suše pelene, benkice, podmečići, pasovi. Pralo se na ruke, nije bilo perilice rublja. Rodilja nije smjela 40 dana ništa radit s vodom pa ni prati prati robu nego bi to radila svekrva ili majka. Sada se kupuju pelene za jednokratnu upotrebu pa nema pranja a mlada žena sve radi samostalno tako da pomoć svekrve nije potrebna.
Garderoba
Živjelo se oskudno. Imalo se malo bolje za na Misu, a lošije za "svaki dan" također i djeca za u školu. Rasparano roba se krpila a bila je uzrečica koja se odnosila na žene:"krpež i trpež kuću drži" (treba
krpiti robu i trpjeti u porodici).
Bila su teška vremena i velika nestašica od svega. Mladiću se dalo sašiti odijelo za vjenčanje te ga je morao čuvati za posebne prilike tako da bi se u šali reklo da se to odijelo čuva za ukopa.
Nema više krojača ni šnajderica. Konfekcija je preuzela prodaju gotove robe a garderobe sada ima u izobilju. Nitko ni ne misli da nešto rasparano okrpi. Za svako godišnje doba kupuje se gotova odjeća te se prati moda.
Željko Marčinko, posljednji krojač u Gradu, 31.ožujka odlazi u mirovinu.(podatak iz dubrovačkog vjesnika).
Rodbinska povezanost po nazivima u užoj obitelji

- ženi je muževa majka svekrva
- mužu je ženina majka punica
- ženi je mužev otac svekar
- mužu je ženin otac punac
- ženinim roditeljima muž od kćeri je zet
- muževim roditeljima žena od sina je nevjesta, također i ostalim ukućanima.
- ženi je mužev brat đever, a sestra zaova
- žena je muževe roditelje oslovljavala s mama i tata, kao i muž ženine roditelje.
- djeca su svoje roditelje zvali mama i tata,
- njihove roditelje baba i đedo,
- svi ostali su bili dundo i tetka.

Moja mama Nikica

Made Lučić, Pero Kojaković

Rođena je 29. studenoga 1904. u Čibači od oca Pera Kojaković i majke Made Lučić iz Zagrude.

Uvijek se rado sjećala svoga sela, djetinjstva i mladosti provedenog u roditeljskoj kući. To je bila vrlo štovana religiozna porodica – ugledna obitelj. Svako od djece je završilo najmanje osnovnu školu a dvoje: Vlaho i Ana (č.s. Zorka) fakultetsku naobrazbu. U porodici je bilo devetoro djece, tri sina i šest kćeri. U to doba je bio običaj da najstariji sin i kći dobiju ime bake i djeda po ocu, a tada drugo dvoje po majci. Tako su mamin stariji brat i sestra dobili imena Nikola i Cvijeta, a Vlaho i Nikica po roditeljima njihove majke. Nastavi čitati

Moj tata Pero

Rodio se 02. srpnja 1901. godine u Obodu, od oca Pera i majke Ane, rođene Kanjuo iz Kupara. Rođen je u maloj kući u sred sela, u velikoj porodici, gdje su živjeli njegov otac s bratom Ivom, koji je imao četvero djece. Obitelj se smatrala bogatijom. Sagradili su uz staru i novu kuću. Nastavi čitati