Petar Duper
1914. godine Gavrilo Princip je ubio Austrougarskog cara Ferdinanda i caricu Sofiju u Sarajevu. To je bio povod da započne prvi svjetski rat. Međutim, bio je to očajnički pokušaj spašavanja te trule tvorevine Austrougarske.
U nas u Zavrelju rat je počeo u isto doba. U taj rat su ušli mnogi naši mladi ljudi, kao vojnici Austrougarske, koji su pošli a nikad se nijesu vratili. U taj rat su išli moj djed Stjepan Kobasica – otac moje majke Ane, i moj dundo po ocu – Lovro Duper.
Ratni put moga djeda Stjepana ne znam kuda se odvijao, a dundo Lovro je otputovao iz kasarne u Gružu za Crnu Goru. Iz Crne Gore u Srbiju na Cer kod Šapca. Na Ceru je bila velika bitka između Austrougarske i Srbije.
Putujući kroz taj ratni vihor, jednom je njegova četa trebala preplivati Savu. Dundo Lovro nije znao plivati a u vojsci je bio mesar, te je više puta trebao i odrijeti govedo ili brava, te isjeći za kuhanje. Od kože su se i u njegovom selu pravili mjehovi u kojima su seljaci prenosili vino ili ulje. Trebalo ga je znati oderati u jednom okruglom komadu tako da je otvor bio samo na vratu i nogama, noge bi se svezale, a vrat je služio kao otvor za punjenje.
Taj mijeh je dundo napuhao, svezao da bi mu poslužio za plivanje preko rijeke. To se događalo u okolici grada Šapca u Srbiji, gdje postoje sela: Platićevo i Klenak.
Poslije toga je dunda put vodio dalje na frontu, a ne pamtim kojim putem do talijanske fronte. Tu su bile velike bitke kod Kobarida i Goricije. Dundo je pao u zarobljeništvo, te je u Italiji u zarobljeništvu bio oko dvije godine.
Hodajući niz rijeku Piave bili su skoro goli i bosi. Kada bi naišli na mrtvog vojnika skidali su mu čizme i istresali kosti da bi u tim čizmama nastavili put. U ratu i zarobljeništvu proveo je šest godina.
Puno godina poslije, a još za života dunda Lovra i ja sam sticajem okolnosti odslužio vojsku u Šapcu, te su mi poznata sela Platićevo i Klenak. To sam mu naravno ispričao, ali tada smo mislili da do rijeke Piave neću doći. Međutim, sudbina je odredila drugačije. Naime, moj sin Nikola 1987. godine se oženio za talijanku Maristellu, koja je iz sjeverne Italije.
Tako sam opet došao i na rijeku Piave, te se sjetio dunda, a s Nikolom sam posjetio groblje Austrougarskih vojnika u Feltre. Primjetio sam da je groblje jako dobro održavano, a također i to da je pod jednim križem pokopano i tri-četiri vojnika a po imenima znamo da su raznih narodnosti.
Petar Duper pok. Nikole
Mlini, ožujak 2006.