VINO
Berba grožđa je krajem rujna mjeseca. Ako je bilo sušno ljeto berba se obavi već početkom ili sredinom rujna jer je grožđe ranije sazrelo. Treba imati i sladomjer. To je uska staklenka, koja na sebi ima oznake za mjerenje sladora grožđa kad se omeči. Ako je slador ispod 20, a obično je oko 16-17, onda se nadoda šećera da bi se dobio slador 21. U protivnom bi se vino pokvarilo (uzostilo).
Grožđe gnječimo s mašinom u postavu koja može primiti određeni broj kila grožđa.
Sada ću to opisati primjerom iz 2000. godine, jer smo mi sve da 2006. pravili vino i rakiju.
16. rujna smo kupili 360 kg grožđa, te dodali 10 kg šećera, jer je slador bio 17. Svaki dan treba drop mješati i mjeriti slador. Nakon pet dana kada je slador pao na brojku 5 otočili smo vino u staklene domižane. Dobili smo 190 litara vina. Domižane pokrijemo mrežicom a ne čepovima dok vino vri, a kada prestane i vrenje u domižanama tada ih nadolijemo i začepimo čepom od pluta. Sada je spremno za potrošnju. Običaj je bio da se proba na Mratin dan t.j. 11.11. Najbolje ga je trošiti poslije Nove Godine.
RAKIJA
Nalili smo vode da drop bude pod vodom i pritisnemo daskom da se ne uzosti. Tako ostavimo da vri 5-6 dana. Na dno kotla se stavi snop ražene slame da ne zagori, a tada drop s tekućinom. Ne napuni se do vrha. Pokrije se njegovim poklopcem koji hermetički zatvara kotao. Iz poklopca vodi duga cijev, koja prolazi kroz hladnu vodu. Kotao je na vatri, a na kraj cijevi se stavi posuda u koju nakon izvjesnog vremena procuri rakija. Rakija je najbolja i vrlo kvalitetna ako se pravi od grožđa, a ne poslije otočenog vina. To je onda prava RAKIJA LOZOVAČA.
SAMOTOK (Prošek)
Čim se samelje grožđe za vino otoči se u jednu domižanu. Pokrije se da ulazi zrak, a domižana obloži dekom da bude toplije, te se ostavi da vri. Ostavi se da vri duže nego vino. Pretaka se u mjesecu studenom, siječnju i svibnju. U svibnju se boce začepe čepom od pluta i gotovo je za potrošnju. Uvijek je zlatno-žute boje, slatkasto i jako. Odličan aperitiv.
PRACI (Svinje)
U moje djetinjstvo u Obodu, a i u Župi svaka je kuća hranila svinje (prace). Jedan ili dva a poneka brojnija obitelj i tri komada. Hranilo ih se cijelu godinu da bi ih pred Božić zaklalo.Uvijek se govorilo da se od svinje ništa ne baca.
U rano jutro naložila bi se vatra i pristavilo mnogo vode da se grije do ključanja za opariti da bi joj skinuli dlake s kože. Obično se to radilo na Tomin dan, a to je tri dana prije Božića da bi porodica imala freško meso za ispeći. Uz pomoć 2-3 susjeda zakolje se svinja, te se opari vrelom vodom i ostruže da bi koža bila potpuno bijela. Odvoje se: glava, plećke, pršuti, pancete, vrat, kostolete, pluća i crijeva. Tada žena pođe na potok oprati crijeva, izvrne ih s druge strane, te još bolje opere. Stavi ih u posudu, te pospe šakom soli i ostavi do sutradan.
Kroz to vrijeme muškarci su lijepo formirali ono meso koje je za posoliti: pršute, pleća, pancete i glavu. Tada domaćica pripremi bogatu marendu od mesa i jetre. Kada su siti i odmorni nastave soliti meso. Soli se krupnijom morskom soli u navćima (to je plitka drvena posuda dosta široka). Soli se određeni broj minuta, ali tako se trlja i pazi da se meso trljajući ne ugrije. Pršuti se obično sole 30 minuta, plećke 20, pancete 15 minuta, te noge i glava kratko.
U moje djetinjstvo kostolete su se solile da mogu potrajati jer nije bilo frižidera. Kasnije se ostavljalo u komadima u frižider bez soljenja. Od mesa vrata i što se odrezalo oko pršuta i plećki rezalo se vrlo sitno za kobasice. Narezano meso stavi se na stol, začini se paprom, usitnjenim česnom i solju (na 1 kg mesa dva dkg soli, a ostalo po ukusu). Dobro izmješati i ostaviti u teći do sutradan. Sutra crijeva ostrugati, još dobro oprati te puniti kobasice. Tada se nose u komin na dimljenje.
Oko pancete ima i debeline koju odvojimo, skinemo kožu, narežemo, te od toga i sala istopimo mast. Mast se topi isto sutradan i još vruća nalijeva u staklenke. Od rastopljene masti koristimo i čvarke.
Od noga i kožica pravimo galatinu. Stavimo ih kuhati u veliku teću. Kuha se dugo dok se ne raskuha, sigurno 3-4 sata. Tada posolimo te izvadimo u zdjele gdje smo stavili, po želji, 2-3 lista lovorike i papra. Ostavimo da se ohladi a do tada se stisne.
Pršuti i pleća se sutradan ponovo sole, samo kratko, a onda sve složi u velike navći ili postavu, još pospe solju i ostavi sedam dana u salamuri pokriveno. Samo pršuti se stavljaju, nakon salamure, pod presu 5-6 dana. Nakon sedam dana izvadimo iz salamure, malo operemo sol, te objesimo u komin daleko od vatre. Ložimo vatru od drva koje dobro dimi, a ne smije zagrijati. Meso se vješa dosta visoko da ne dolazi toplina, a s prozorčića ga hladi zimski zrak. Kobasice ostavimo na dimu desetak dana, ali još se moraju sušiti na zračnom mjestu. Pancete i pleća je dovoljno sušiti mjesec dana, a pršute dva mjeseca.
Na kraju ovoga posla mnoge su domaćice pravile i kujen. Nadjevom se pune debela crijeva. Nadjev: krv svinjska koja se za vrijeme klanja primila u teću, te posolila da se ne zgruša, malo sitno sjeckanog sala, grubo (krupno) samljevene pšenice, oraščića, kanjele, papra, soli i šećera. To je dosta rijedak nadjev. Crijeva se ne smiju napuniti nego otprilike da su do pola puna. svežu se u krug. nabockaju iglom, te kuhaju u dosta vrele vode. Kada isplivaju kuhani su. Treba paziti da ne popucaju. Izvadimo ih i ostavimo ohladiti. Kujen se upotrebljava pečen ili prigan. U Obodu se pravio od kukuruznog brašna i bez šećera.
Više nitko ne pravi kujen, jer se ni svinje više ne hrane. Jedino još ponetko napravi kobasice, a meso kupi u mesnici. Tako i mi, Pero i ja, još uvijek radimo.
MANTALA
Potrebno je:
0,50 kg pšeničnog brašna (grubo mljevenog)
0,40 kg isjeckanih oraha,
2-3  naribana oraščića (po ukusu)
2 kesice kanjele (cimeta) i
3-4  kesice kanjele za posut mokru krpu
prije izlijevanja gotove smjese u kalup,
2,50 l varenika ukuhati u pola.
Opis rada: U uzavreli varenik (mošt koji smo ukuhali upola) polako sipati brašno i stalno mješati 20-25 minuta. Zatim dodati orahe, cimet i oraščić stalno mješajući. Skinuti s vatre, te umiješati koru od naranče.
U pleh staviti vlažnu krpu i dobro je posuti cimetom, pa izliti smjesu i posuti cimetom. Ostaviti da se u plehu suši dva dana, a onda izvaditi i narezati.
Ovo se pravi samo kada se pravi vino, jer se tada može otočiti vino za ovaj kolač.
KONTONJATA
Oprati mrkatunje (dunje), očistiti sredinu te narezati na kockice. Izmjeriti. Koliko mrkatunja, toliko šećera. Tada uliti vode da ih pokrije, te kuhati dok ne omekša, oko 1 sat.
Ocijediti vodu, žgnječiti pantarulom (viljuškom), usuti šećer te kuhati jedan sat uz miješanje. Naliti odmah u plitke posude ili kalupe različitog oblika.
ORAHOVICA (liker)
2 l rakije, 14 zelenih oraha,
2 kg cukara, pola limuna.
Držati na suncu u staklenki oko 40 dana, povremeno promiješati.
NESPOLIN (liker)
2 l rakije, 2 kg nespola,
2 kg cukara.
Držati na suncu oko 40 dana, povremeno promješati.
VIŠNJAK
Na isti način kao i ostali likeri samo sa višnjama.
LIKSIJA
Pravila se za pranje robe.
Staviti u kačuo jednu količinu pepela s ognjišta, nadoliti vode i prokuhati. Kada pepeo padne na dno vodu procijediti i preliti preko robe u navćima. Roba se dobro opere, a naročito linculi, koji budu bijeliji nego obično oprani sa sapunom. A i sapun se pravio kod kuće.
SAPUN
Ako je i bilo za kupiti sapuna ljudi na selu nijesu imali dovoljno novaca, pa se sapun pravio kod kuće.
U vrijeme berbe i mljevenja maslina, u mlinici osim ulja mogla se uzeti i MURGA. To je talog od ulja. Kupili bi sode kaustike (izgleda kao kristalni kamenčići), ne znam omjer koliko na količinu ulja. Uglavnom to se kuha, a soda stiska ulje. Ulije se u plitki sud i pusti ohladiti. Sutradan se reže sapun na komade. Kad sam bila mala taj se sapun kod nas upotrebljavao za pranje robe, ali i za umivanje.