Ovaj kotao za rakiju bio je vlasništvo moga djeda Pera Kojakovića iz Čibače. Negdje oko 1946.-47. kupio ga je moj otac Pero Guljelmović a platio ga je tako da je djedu odradio nekoliko nadnica, po dogovoru.
Poslije smrti oca Pera, moj brat Niko se nije bavio pečenjem rakije, pa sam ga ja uzela da ga sačuvam kao uspomenu, jer je ovo stari tip kotla.
A rakija se pravila ovako: na dno kotla bi se stavilo ražene slame da ne zagori a tada drop od grožđa i tekućine u kojoj je bio drop, i to ne napuniti do vrha. Pokriti ovim okruglim poklopcem kojega treba oblijepiti smjesom umješanom od brašna i vode (tijesto), tako je hermetički zatvoreno. Iz poklopca vodi duga cijev koja prolazi kroz hladnu vodu. Kotao je na vatri, te kada se dovoljno zagrije po malo počme kapiti, a zatim u mlazu curiti rakija na usku stranu cijevi. Dok izlazi rakija vatra mora biti umjerena.
Anka Duper, rujan 2007.