Krštenje
Poslije rođenja djeteta, već se razmišljalo tko će kumovati. Bio je običaj da vjenčani kumovi mladoga para budu i kumovi djetetu na krštenju. Za drugo i treće dijete kumovi ili kume su se birali od najbliže rodbine.
Dijete se krstilo u prvom mjesecu starosti, a na krštenje bi ga nosila njegova baka, uz prisutnost kumova. Krštenje je obično ugovoreno poslije sv. Mise.
Kod kuće je svečani ručak za kumove i ukućane. Kumovi su djetetu poklanjali zlato, najčešće zlatni lančić ili djevojčici naušnice. Na odlasku kumove se dariva tortom i košuljom.
Djetetova majka je smjela ući u crkvu tek četrdeset dana poslije poroda i to uz blagoslov.
Prva sv. Pričest
Još uvijek je uobičajeno da taj obred bude kada je dijete u trećem razredu osnovne škole. U moje djetinjstvo iste godine bi bila i Krizma i to u Katedrali u Dubrovniku. Već kada su naša djeca Nikola i Anita odrasli za svete Sakramente, Prva sv. Pričest je bila u trećem razredu, a Krizma u osmom (kada je dijete dovoljno zrelo za taj sv. Sakramenat).
Krizma
Za Krizmu se birao kum, ili ako je djevojčica kuma, od bliskih prijatelja ili rodbine, ali tko se sviđa krizmaniku. Krizma se organizira u područnoj crkvi a dolazi biskup da udijeli sv. Sakramenat.
U crkvu obavezno odlaze krizmanik sa kumom te roditelji djeteta.
Ujutro prije odlaska u crkvu dolazi kum u kuću te poklanja krizmanika (obično je to bio sat).
Iz crkve kum odvodi dijete na ručak svojoj kući a poslije ručka u šetnju. Predveče ga dovodi doma, tu je tratamenat, a djetetova majka poklanja kumu tortu i košulju, a ako je kuma materijal za haljinu.
Ovi običaji su se potpuno promijenili pa sam zato ovo zabilježila.
Anka Duper,  siječanj 2007.