Od Palmane nedjelje (Cvjetnice) pa do Uskrsa nazivamo Velika sedmica. Opisujem običaje u te dane.
Palmana nedjelja je tjedan dana prije Uskrsa i tada počinju obredi i običaji za te dan.
Rano u jutro bi se pripremali da s pomom i maslinom idemo u crkvu da bi to blagoslovili. Pomu su nosila samo djeca. One porodice koje nisu imale djece ili su već odrasla, djeca iz susjedstva bi ih već prije pitali: “hoću li vam ja nositi pomu”? Djeci bi bilo drago imati što više poma, jer se na Uskrs djeci darivalo piturano jaje, a onome tko je nosio pomu dali bi dva. U to doba i jaja su bila luksuz, jer su se kokoši hranile oko kuće bez nadodavanja hrane pa su malo jaja nosile.
Odmah poslije dolaska iz crkve odnijeli bi pomu u kuću. U crkvi je bilo jako puno djece ispred oltara, jer u Cavtat su dolazila i djeca iz Oboda, Plata, Zvekovice i Uskoplja. Popodne treba blagoslovljenu maslinu i listić palme odnijeti u svaku baštinu, da bude bolji urod. Blagoslov se stavi u među da se nebi zgazio, a onda se moli Vjerovanje. To se može napraviti i bilo koji dan do Uskrsa, ako je baština daleko.
Veliki Četvrtak
Po danu se radilo a u veče je u crkvi organizirana sv. Misa u spomen na Gospodinovu Zadnju večeru. Ovaj dan se pjevala Muka Gospodinova.
Veliki Petak
Veliki post sve do sutradan kada bi zazvonila Glorija. Ovdje su svi ljudi bili pretežno poljoprivrednici, pa su do podne radili u baštini, a popodne se nije kopalo zemlju, na uspomenu na Isusa Krista koji je taj dan umro na Križu i bio pokopan. U cavtatskoj crkvi na glavnom oltaru bilo je POKOPANJE, velike kulise koje su dočarale Isusov grob, a rad su našega proslavljenoga slikara cavtaćanina Vlaha Bukovca.
Velika Subota
Ujutro svečana Misa u crkvi sv. Nikole u Cavtatu.Također blagoslov vode i ognja. Muška djeca su donosila po jedno drvo, te bi do pola izgorjelo nosili doma na ognjište blagoslovljeni oganj. Ovoga se običaja sjećam u Mlinima, gdje je i moj sin Nikola nosio oganj. Preko svete Mise zazvoni Glorija i to na sva zvona, svečano. Do tada je trajao post. Najviše mi je ostalo u sjećanju kada sam s mojim djedom čekala kada će zazvoniti Glorija. Već bi oko kuće nabrali latica raznog cvijeća, a moralo je biti roza i crvenoga. Latice smo stavili u kadin s vodom. Kad bi zazvonila Glorija umili bi se u cvijeću te ostavili da se osuši na licu, jer ćemo tako cijelu godinu biti zdravi i rumeni. Ovaj me obred posebno veselio. Tako je bilo u svim kućama. Djeca bi zvala “zvoni Glorija jeste li se umili u cvijeću”?
Na Veliku Subotu su se pengala jaja, a najčešće bi se skuhala u lučini (ljuska od luka) pa bi ostala lijepa crvena. Zatim ih treba premazati krpicom namočenom u ulje da se svjetlucaju. Porodice koje su bile u koroti nijesu mastili jaja, ali su isto skuhali pa su djecu na Uskrs darivali bijelim jajem.
USKRS
Rano u jutro trebalo je poći u crkvu blagosloviti jaja i pinicu. Mi djeca iz Oboda odlazili bi u crkvu Gospe od Cavtata, jer je tadašnji fratar fra Bono rano blagoslivao. Bio je običaj da se to jutro prije doručka pojede blagoslov. Onda opet u Cavtat na svečanu Misu u crkvu sv. Nikole. Svi jedni drugima čestitamo Sretan Uskrs i tako se po malo razilazimo kućama.
Za vrijeme Uskrsnog ručka na stolu u  čaši pšenica a u pšenici uskrsna svijeća, koju domaćin upali prije ručka, te se izmoli Očenaš, “za žive da im Bog da zdravlje i veselje a mrtvima pokoj vječni”. Poslije objeda djeca bi pošla čestitat Uskrs najprije u one kuće čiju su pomicu nosili, te bi dobili dva piturana jaja, a druga djeca samo jedno. S jajima smo se zabavljali tucanjem. Tko bi svojim jajem razbio onoga s kojim se tucalo dobio bi to slomljeno jaje. Tako onaj koji je imao jaja tvrđe ljuske zaradio bi dosta jaja, koja su se u kući trošila idućih dana.
Uskrs je porodični praznik, pa sutradan mladi idu u čestitanje i na ručak u najbliskije rodbine. Nosi se na dar pinica domaćici, a ostalima po jedno piturano jaje.
Anka Duper, travanj 2009