Prezime Duper datira iz šesnaestog stoljeća, kad su doseljeni pučani formirali svoja prezimena na ovom području. Obitelj Petra Dupera u Zavrelju živi preko tristo godina.
Petar Duper je rođen 1782. godine u sred sela, u kući koja je sad ruševina obrasla bršljanom. Obrađivali su zemlju dubrovačkog vlastelina i teško živjeli. Imali su u posjedu u blizini kuće i gosparov stranj, u kojemu se prodavalo piće. Bio je oženjen za Peru Golubović iz Trstenoga. Imali su osmero djece.
Njegov sin Mato, rođen 1825.godine, oženio se za Mariju Klešković iz Zavrelja. Budući da nijesu imali nikakva pokućstva, a u stranju su bile bačve, jedna velika bačva (badanj) poslužila im je kao bračna postelja. Taj stranj je imao 34m2 površine, vrlo malo za obitelj sa sedmoro djece, pa su do stranja zidali kuću u koju su se preselili, a kasnije su je podijelila braća Petar i Ilija. Ilija je bio oženjen za Vicu Herendija i imali su četiri kćeri i sina Iva, koji se nije oženio. Zvali su ga Ivo Vicin po majci.
Petar se 13.veljače 1887.godine oženio iz Vrela za Mariju Duper. U dijelu našega pretka Petra ostao je stranj i pola kuće, pa je stranj opet služio za trgovinu i prodaju pića. Po pričanju starih, tu bi dolazili naši seljaci, ali i Hercegovci s brda bi ponekad svratili na piće, jer je kroz selo Zavrelje vodio put na Glavsku i ostala sela u zaleđu. Reklo bi se “idemo na piće u Petra ili u Marije u stranj”. Imali su nadimak Bela. U prvom svjetskom ratu prestalo se s trgovinjom u stranju. To je opet postalo spremište za vino, a obitelj je živjela u novoj kući. Petar se osim poljodjelstvom bavio i trgovinom stokom, a u nekim dokumentima nalazimo napisano zanimanje – mesar.
Petar i Marija su imali desetero djece. Zanimljivo je napomenuti da je od njih desetero samo dvoje zasnovalo brak, i to Marija udana u isto selo za Iliju Kobasicu, te je imala sina Antuna i kćer Lucu (živi u Mlinima, a udana je za Hrvoja Tošića iz Mliništa).
Poslije prvoga svjetskoga rata, za vrijeme velike migracije, tri su brata – Mato, Ilija i Ivan pošli u Ameriku. O Ivanu i Iliji obitelj ništa nije znala, a Mato je živio u Limi (Peru), također neoženjen te je dočekao duboku starost. Imao je malu trgovinu pića, od čega je živio. Pomagala mu je naša iseljenička obitelj Miloslavić. Umro je 1979. godine u devedesetprvoj godini života. Marija i Petar su blizanci. Marija umrla iste godine, a Petar u 23. godini.
Frane, Lovro i Jozo su živjeli u rodnoj kući, neoženjeni. Lovro je rođen 4. veljače 1892.g. oko 4 sata ujutro. Kršten je 14. veljače, a krstio ga je župnik don Niko Štuk u crkvi sv. Ilara. Kumovi su mu bili Vlaho Kesovija iz Petrače i Jele Duper Petrova iz Vrela. Prvi svjetski rat je morao u austrijsku vojsku, pa nam je često pričao da je u ratu i zarobljeništvu bio šest godina. Bio je na Goriciji (Gorizija), a spominjao je rijeku Piave. Vratio se doma, ali zaražen trahomom (bolest oči), pa je slabo vidio. Nakon smrti oca Petra 1922. godine nastavio je njegov zanat i trgovinu. 20. travnja 1931. godine u Dubrovniku je položio mesarski zanat. Dvadeset je godina radio kao mesar s braćom Nikolom i Jozom. Umro je u svojoj kući 8.siječnja 1979. godine, a njegovom smrću zatvara se kuća, jer je sestra Frane umrla 20.studenoga 1973. godine, a brat Jozo tad prelazi živjeti na Trgovište s neputovima Petrom (Perom) i Stjepanom (Stjepom), gdje je teško bolestan živio do smrti 5.veljače 1983.godine.
Jozo je rođen 3.svibnja 1908. godina, a pri porodu je pomagala primalja Kate Đurović. Kršten je 8.lipnja iste godine u crkvi sv. Ilara, a krstio ga je don Ante Anić. Kumovao je Antun Kobasica iz Zavrelja. Cijeli je život radio kao mesar, u početku u privatnoj trgovini s braćom, a kasnije u poduzeću “Budućnost”, pa u “Dubrovkinji”, sve do umirovljenja.
Nikola je rođen 28.siječnja 1903. u 19 sati, a pomagala je primalja Kate Đurović. Kršten je 12. veljače u crkvi sv. Ilara, a krstio ga je don Ivo Kinkela. Kumovali su Mato Duper i Antun Kobasica. Oženio se 5. prosinca 1932. godine za Anu Kobasica, djevojku iz istog sela, te pošao živjeti u Mline kao podstanar u Mata Dupera na Komardi. Tu su im se rodili sinovi, Petar 3.srpnja 1934.godine i Stjepan 28. svibnja 1939. godine. 1941. godine su preselili u kuću obitelji Goga dok nijesu sagradili kuću na Trgovištu, u koju su preselili u rujnu 1956. godine. Na parceli koju je kupio od Đura Tonkovića, odnosno njegove žene Anite, bila je kućica u kojoj je živjela Nike Tonković, žena Pava. Ona je tad preselila u susjednu kuću. Parcela na kojoj je sad kuća obitelji Duper kupljena je 12. listopada 1953. godine, a plaćena je 200.000 dinara. Cijeli život Nikola je radio kao mesar-privatnik. Imao je klaonicu na rijeci kod kuće pok. Mata Dupera, pa se odtad to mjesto i zove “Na komardi”. Odmah u blizini, u prizemlju kuće pok. Mila Bega, imali su mesnicu. Sve donedavno mogao se na pročelju pročitati natpis. Sad se kuća obnavlja i ima drugog vlasnika.
Sagradivši kuću 1956. godine, u prizemlju je otvorio mesnicu, ali samo tri mjeseca poslije  useljenja u novu kuću nenadano je umro 21. prosinca 1956. godine. U kući na Trgovištu mesnica je radila do 1960. godine, kada je zatvorena.
Mlađi sin Stjepan (Stijepo) po tradiciji je završio mesarski zanat, a stariji Petar (Pero) je 25. veljače 1957. godine položio ispit za kino-operatera u Zagrebu. Praksu je odradio u kinu u Dubrovniku, a iste godine u lipnju počinje raditi kao kino-operater u Cavtatu. 24. travnja 1960. godine oženio se za Anku Guljelmović iz Oboda, te živi u svojoj kući u Mlinima.
Anka je rođena 31. siječnja 1939. godine od oca Pera i majke Nikice rođene Kojaković iz Čibače. Djetinjstvo je provela u rodnom selu Obod, a u prosincu 1956. godine obitelj je preselila u novoizgrađenu kuću pored mora na Žalu.
1966. godine zatvara se kino u Cavtatu, te se Pero početkom 1967. godine zapošljava kao prodavač na benzinskoj crpki na Dupcu, gdje radi sve do umirovljenja 1. ožujka 1991. godine.
Pero i Anka imaju dvoje djece – Nikolu i Anu (Anitu). Nikola se rodio 7. lipnja 1961., a Ana 3. siječnja 1965. godine.
Nikola je osnovnu školu završio u Župi, a srednju turističku pohađao je u Dubrovniku. Nekoliko godina bavio se glazbom. 1.ožujka 1987. godine oženio se Talijankom Maristellom Vecellio. To je prvi potomak ove obitelji koji se oženio strankinjom. Maristellino rodno mjesto je Auronzo di Cadore. Završila je srednju školu, te se uz posao dalje sama školovala. Uz svoj materinji jezik govori francuski i engleski, a zanimljivo je napomenuti da su se na svadbi sporazumjevali samo na engleskom jeziku. Uz Nikolu je naučila hrvatski, a za našega osmomjesečnog boravka kod njih u Padovi (u vrijeme domovinskog rata) trudila se da upotpuni svoje znanje hrvatskog jezika te podučava i sinove.
Nikola i Maristella imaju dva sina. 19.kolovoza 1987.godine rodio im se sin Petar u Dubrovniku, a kršten je u crkvi sv. Ilara u Mlinima. Međutim, budući da Nikola nije imao stalni posao, početkom studenoga preselili su u Italiju, prvo u Belluno, a 1991.godine u Padovu gdje i sada žive.
Prve godine boravka u Italiji, a uz pomoć supruge, Nikola je naučio talijanski jezik, te se zaposlio na televiziji kao snimatelj. Sve vrijeme napreduje, te je nakon deset godina rada na televiziji radio i kao tehnički direktor. Sada ima svoje poduzeće.
17.siječnja 1996.godine rodio se drugi sin, Giorgio-Tomislav. Kršten je 17.kolovoza u crkvi sv. Ilara u Mlinima, a krstio ga je župnik don Mirko Maslać.
Perova i Ankina kći Ana također je osnovnu školu završila u Župi, a usporedo i nižu glazbenu u Dubrovniku. I ona je pohađala srednju turističku školu u Dubrovniku, a u Sarajevu višu upravnu, te je 8. prosinca 1989.godine diplomirala i stekla zvanje pravnik za upravne poslove. 5.rujna 1987.godine udala se za Pava Kleškovića iz Srebrenoga, te imaju sina Petra, koji je rođen 23.rujna 1993.godine u Dubrovniku.
U Mlinima, veljače 2001.g.