U doba moje mladosti, šezdesetih godina prošlog stoljeća, a i ranije, mladoženja je suprugu dovodio u svoju kuću da bi živjeli i radili sa njegovim ukućanima.
Tri tjedna za redom, nedjeljom preko sv. Mise, svećenik obavještava da par želi stupiti u brak, po imenu i prezimenu, te ako netko zna zapreku neka javi. Tek četvrta nedjelja je svadba.
U četvrtak mlada nosi košiće s ruhom (prćijom), a košiće na glavi nose njene najbliže djevojke: rodice i prijateljice. Kada ruho odlazi iz kuće puca se iz lovačkih pušaka, a također i u mladoženje kada dolaze. U spavaćoj sobi mlada uz pomoć djevojaka slaže robu u ormare, napravi krevete, te se tada malo muško dijete povalja po postelji, želeći da se prvo rodi sin. Tada slijedi tratamenat, a žene iz sela razgledaju prćiju što je mlada donijela.
U subotu se donose darovi (regali) i torte u mladoženje i u mlade. Svatko u svojoj kući prima darove.
Sutradan poslije svadbe zamota se po komadić torte i pandišpanja, napiše ime kome se nosi, pa se složi u jedan plitki široki košić. To jedna od djevojaka nosi podijeliti u kuće kako piše, a to su oni koji su donijeli za svadbu tortu i dar.
Ujutro na dan vjenčanja mladoženja i kum dolaze po mladu a dočekuju ga ukućani i domaćin (to je netko od bliske rodbine ili prijatelj). Dočekuju ih pucnjavom, zatim tratamenat, a mlada kiti svatove i aute. Polaze na vjenčanje najprije civilno a zatim crkovno. Bilo pješke ili u autima domaćin ide prvi pred mladencima a u parovima su prvi nevjesta sa svojim kumom, zatim mladoženja sa njenom sestrom ili rodicom te ostali pratioci. Tek poslije vjenčanja mladenci idu zajedno.
Na izlasku iz crkve, poslije vjenčanja,  mladenka iz već pripremljene korpice baca djeci zahare (bombone).
Svadba se slavila u kući na saloči. Objed je u mlade a večera u mladoženje. Kako je bilo malo mjesta pozivala se samo jedna osoba iz kuće i to tjedan dana ranije. Obično domaćin ulazi u svaku kuću i poziva domaćina. Mladost se pozivala poslije objeda, odnosno večere. Domaćica je svoje prijateljice i susjede pozivala sutradan popodne na kavu s pandišpanjom.
Kad dođe doba od objeda (odnosno večere) domaćin odredi tko će koje mjesto za stolom imati i to sve po najbližoj svojti pa dalje. A tada, prije nego sjednu, domaćin stane na čelo uzvanika sa bocom vina u ruci, a na njoj je jabuka. Iza njega stoje mladenci, kumovi i ostali, te se uz pjesmu ide oko trpeze. Počinje se sa čela od trpeze: domaćin tukne bocom vina o trpezu i glasno reče:
Prva riječ je pomozi Bože
i počne pjevat:
kud god mi svud je sreća pred nami
i vino i čelo sve nam zdravo veselo, veselo. ( s njim pjevaju i ostali)
Tako se pjeva dok se dođe na početno mjesto, pa opet domaćin tukne bocom o stol i reče:
drugom u ljubavi dugom
i opet pjesma, i hodanje oko stola sve do početka, a onda:
trećom dobrom srećom i nastave pjevati sve dok i treći put prođu oko trpeze. Tada na svoje mjesto sjednu mladenci te ostali kako je određeno.
Za vrijeme objeda (večere) kada dođe na red da se iznese meso pečeno, domaćin pođe u kuhinju stane ispred žena koje poslužuju te zapjeva:
ovo meso pečeno dočekajmo veselo,
jedimo ga do kosti da nam Bog oprosti.
Uzvanici prihvate pjesmu i dignu se na noge. Kad završi pjesma sjedne se te nastavi blagovati.
Kod nas u Obodu je sve isto, samo ne postoji ceremonija domaćina, ne ide se oko stola i ne pjeva se uz meso pečeno.
Zdravica je običaj u Župi i Obodu. Naime, kada svatovi predvečer krenu u mladoženjinu kuću na mnogo mjesta u selima dočekuje ih mlada žena sa zdravicom. Na poslužavniku boca vina ili likera s čašama ili kupicama. Obavezno se svatovi zaustave, te se počaste, a jedan od kumova ostavi na poslužavniku nešto novaca.
Još jedan običaj u Župi:
Na ulazu u kuću mladoženje, svekrva dočekiva nevjestu na pragu od kuće sa zdjelicom soli i šećera.
Mlada klekne na prag a svekrva joj na ožičici daje soli i šećera, te govori: “što ti bilo grko neka ti bude slatko“, te baci ožičicu nevjesti preko glave. (to je značilo da u novoj porodici treba sve progutati, i grko i slatko). Tada se može ući u kuću.
Pjesmu koja se pjeva dok se obilazi trpeza napisao mi je Pavo Klešković pok. Ilara.
Travanj 2009