Mladi su se družili, šetali samo nedjeljom i svecom te sretali kao slučajno a simpatije su našle načina da budu u istom društvu. Poslije izvjesnog vremena šetali su sami nedjeljom popodne. Ako su odlučili da se zaruče mladić najprije dolazi da se upozna s njenim roditeljima, da oni znaju s kim njihova kćer izlazi. Dolazi sam na objed ili večeru, a tada bi se reklo – ušo je u kuću.
Obično djevojci poklanja kolanicu. Sada su se mogli malo slobodnije družiti, a nakon izvjesnog vremena dogovore se zaruke. Po dogovoru na objed ili večeru dolazi mladić sa svojim ocem i zetom od kuće, da bi isprosili djevojku i dogovorili kada će biti vjenčanje.
Oni djevojci na dar donose prsten i kolanicu i tada je vjerena. Iduću nedjelju ona ide u njegovu kuću i nosi darove njegovim ukućanima: muškarcima košulju, a budućoj svekrvi materijal za haljinu. Od toga dana može i djevojka dolaziti u mladića doma jer su vjereni, a i slobodnije izlaze.
Travanj 2009
Previous: Uz rodoslovlje obitelji Petra Dupera