U razdoblju od sv. Tri kralja, 06.siječnja, pa do početka Korizme traju pokladi. U to doba se maškaravalo i veselilo posebno u nedjelju od poklada, i na završne poklade (40 dana prije Uskrsa).
U Perovo djetinjstvo na Trgovištu su bile tri gostionice, a u Goge se organiziraio bal nedjeljom popodne.
Posebno je bilo veselo u doba poklada. Tada bi se mladost maškaravala, a na završne poklade napravili bi karnevala. Nijesu bili u mogućnosti poći do susjednog sela jer nije bilo prevoznih sredstava, rijetki su imali biciklo.
Vesela mladost Župe nastavila je s veseljem a kako je rastao standard otvarale su se i nove mogućnosti. Već šezdesetih godina prošloga stoljeća mnogi su imali motore a tri porodice i auto. Sada su se zabave održavale u večernjim satima u restoranu hotela “Mlini” a i s karnevalom su mogli obići susjedna sela.
Karnevo se pravio u Vrelu u baraci pok. Pera Marojice pa bi se tu maškari i okupili u određeni sat da mogu krenuti i obići cijelu Župu prije mraka. Nije bilo javne rasvjete kao danas. Nekoliko godina kasnije, ne znam iz kojega razloga, karnevo se pravio na Trgovištu u kući Pera i Stjepa Duper. Da bi bolje izgledao kostur od daske bi napravio marangun pok. Nikola Đurović a onda bi ga obukli u košulju i gaće, napunili slamom te onda obukli odijelo i stavili klobuk.

Uz svirku i pjesmu kolona ide kroz Župu skreće prema Postranju, a maškari bi se najviše veselili kad bi ih postranjani u Mravinjcu pričekali s tratamentom. Žene bi isprigale prikala, krostula, našlo bi se i kobasica a vina koliko hoćeš.
Malo dalje ispred svoje kuće čeka domaćin u župskoj narodnoj nošnji sa damižanom prvoklasnog vina. Tada kolona ide preko Mljekare na glavni put pa do Plata, okreće se i vraća na Trgovište. Uz put mnogi čekaju da vide i mahnu karnevalskoj povorci.
Po selima se na završne poklade popodne nije puno ni radilo nego tko se nije maškaro čekao je kad će proći karnevalska povorka. Čuli bi se iz daleka. Svirali bi sa trubama ili zvonili zvoncima. Učestvovali su i stariji ljudi a ne samo mladost.
U Župi od Plata do Dupca postojale su četiri organizirane grupe a to su: platski karnevo, župski, postranjski i mlinarski.Župski i postranjski su se organizirali u utorak na završne poklade, a platski i mlinarski u srijedu – prvi dan korizme t.j. srijeda pepelnica. Učesnici su to opravdavali da se karnevo treba spaliti u srijedu pepelnicu jer i od karnevala ostaje samo pepeo. Po nekim predanjima najveći razlog je taj da se ne susreću kroz tada malu Župu. Najveća sramota je bila, a i to se događalo, da se maškarima iz šale ukrade karnevo.
Što je ostavština?
Za ostavštinu se pripremalo cijelu godinu. Bilježilo bi se ako se kome što smiješno ili neobično dogodilo pa bi se to sve pripisalo karnevalu, da je on kriv za to.
Neko bi se ljutio kad bi se prepoznao a netko ne. Nikad se nijesu spominjala imena. Na kraju svega karnevo se proglasi krivim i spali se.
Poslije ostavštine bude puno prepričavanja kome je što ostavio. Tako je jedna žena rekla “ma najedila sam se ove godine me karnevo nije ni spomenuo”.
Nije bilo lijepih kostima kao sada za maškaravanje nego bi se obukla stara roba, netko i paletun s naopaka, stari klobuk i već može u maškare. Muškima bi se nagorjenim čepom od pluta nacrtali brada i brkovi. Djevojke i mlade žene najčešće su se maškaravale u ciganke ili u mušku osobu s nacrtanim brkovima, a neki mladi ljudi u žensku odjeću. Trebalo je maškarat i djecu pa je to često bilo kao u priči: crvenkapica i vuk, Ivica i Marica, a muška djeca u kauboja. Neke bi se mame potrudile ponešto djeci i sašiti te ih obavezno našminkati.

Do sada sam opisala završni karnevo i završne poklade ali se maškaravalo skoro svaku nedjelju. Popodne bi se maškarala djeca pa bi išli po selu od kuće do kuće, a sretni bi se vratili ako ih susjedi nijesu prepoznali.
Navečer bi se vrlo često našle grupe odraslih, dobro bi se zamaskirali da ih nitko ne prepozna, pa bi obišli i susjedna sela. Veseli bi se vratili doma.
Poslije Domovinskog rata nastavilo se s maškaravanjem. Ali sada se prekinulo s karnevalom u srijedu nego se povorka organizira u utorak pa je tako ostalo i do danas.
Sada više nema maškaravanja po selu u malim grupama. Sve je organizirano: dječja maškarata nedjeljom popodne, a to su sva školska djeca, imaju vrlo lijepe kostime. Čak i tete u vrtiću pripremaju djecu u maškare opet u poseban dan.
Odrasli također imaju svoj raspored i tako se sve pomalo promijenilo, mladi će reći na bolje, a mi stari se s nostalgijom sjećamo nekadašnjih dana.
Anka Duper, veljača 2011.