Rođena je 29. studenoga 1904. u Čibači od oca Pera Kojaković i majke Made Lučić iz Zagrude.
Uvijek se rado sjećala svoga sela, djetinjstva i mladosti provedenog u roditeljskoj kući. To je bila vrlo štovana religiozna porodica – ugledna obitelj. Svako od djece je završilo najmanje osnovnu školu a dvoje: Vlaho i Ana (č.s. Zorka) fakultetsku naobrazbu. U porodici je bilo devetoro djece, tri sina i šest kćeri. U to doba je bio običaj da najstariji sin i kći dobiju ime bake i djeda po ocu, a tada drugo dvoje po majci. Tako su mamin stariji brat i sestra dobili imena Nikola i Cvijeta, a Vlaho i Nikica po roditeljima njihove majke.
Zato je mama često pozivana u Zagrudu, jer se vjerovalo da to dijete naslijeđuje i karakter osobe čije ime nosi. Sada se nažalost izgubio i običaj davanja imena po roditelju.

Kada pišem o maminoj braći i sestrama moram napomenuti da su sinovi Nikola i Pero umrli mladi bez potomaka a brat Vlaho, profesor povijesti i zemljopisa u dubrovačkoj gimnaziji, ima sina Andriju koji živi u Londonu i kćer Mariju u Dubrovniku. Njegove sestre Cvijeta i Marija, kao i moja mama Nikica, su se udale a tri su postale časne sestre: Perica (Gertruda), Katica (Margarita) i Ana (Zorka), koja je još živa iako je navršila 94 godine (2012).
Po završetku posla u polju svi skupa su se okupljali u kuhinji na zajedničku molitvu svete Krunice, a tada bi se večeralo pa na spavanje. Roditelji su se poštovali i voljeli, te se njima obraćalo sa puno poštovanja i oslovljavalo ih sa VI a ne TI, kako je sada uobičajeno. Mislim da zbog toga nije moglo biti prisnosti djece i roditelja. To je stvaralo jednu distancu.
Kuća je za ono vrijeme bila vrlo lijepa i prostrana sa gustijernom (bunar) ispred kuće jer tada po selima nije bilo vodovoda. I ja se sjećam kuće, vrta, te popratnih objekata, a sve je bilo uredno i dobro održavano. Moj djed, kao dobar domaćin, imao je za obitelj dovoljno hrane koju su sami proizvodili. U vrtu je imao i košnice pčela.

Moja mama Nikica udala se za tatu 3O. travnja 1925. godine, te preselila u Obod. Bilo je to drukčije selo, različiti običaji pa se morala navikavati ali tata joj je uvijek bio velika podrška.
 
Anka Duper rođ. Guljelmović
2012. godine