Dva brata Ivan i Đuro Duper s Krstaca pošli su u partizane ali su nažalost obojica poginuli. Roditelji su samo saznali da je Ivan poginuo na Širokom brijegu kod Mostara a Đuro kod Gospića ali nikad nijesu saznali gdje su pokopani. Međutim nakon sedamdeset godina nešto se promijenilo a o tome piše www.portaloko.hr pod naslovom: “Kosti partizana našle smiraj, ali se SUBNOR Dubrovnik osramotio“.
Iz ovoga opisa događaja izvlačim samo ono što je vezano za pokojnog Ivana i njegovu porodicu. Kada je u travnju 2012. godine Povjerenstvo za obilježavanje grobišta drugog svjetskog rata i poraća Široki Brijeg obavilo u Ljubotićima eshumaciju posmrtnih ostataka dvojice partizana s područja grada Dubrovnika nitko nije mogao predvidjeti da će točno četiri godine kasnije, u travnju 2016. godine cijela priča dobiti sretan završetak.
2013. godine ostvaren je prvi kontakt s obitelji pokojnog Ivana, nakon čega je uslijedio beskonačni niz kontakata, razgovora i dogovora da bi konačno u ožujku 2016. godine svi detalji bili posloženi te da bi 4. travnja 2016. godine mogao biti utvrđen kao datum primopredaje posmrtnih ostataka njihovim obiteljima. Treba reći da je obitelj pokojnog Ivana Dupera neumorno činila sve da Ivanovi posmrtni ostaci stignu u rodno mjesto, a posebno su se oko toga zalagale njegove dvije nećakinje Mirjana Popović i Luce Čučić, ispunjavajući na taj način veliku i za života neostvarenu želju svoje pokojne majke
Kate Knego, sestre pokojnog Ivana Dupera.
Pri preuzimanju posmrtnih ostataka Mirjana Popović i Luce Čučić dale su zajedničku izjavu: “Naš dundo Ivan Duper poginuo je u Širokom Brijegu u siječnju 1945. godine s nepunih dvadeset godina. Bio je to veliki gubitak za obitelj u kojoj je bio najstarije dijete, hranitelj i oslonac majci udovici koja do kraja svoga života nije mogla prihvatiti da ga je tako mladog izgubila, a najviše ju je mučila činjenica da mu ni grob ne može obići jer ne zna gdje je pokopan. Priče i tugu naše babe, njegove majke skoro smo i zaboravili, pa su nas poziv iz Širokog Brijega i vijest o pronalasku i eshumaciji njegovih posmrtnih ostataka više nego ugodno iznenadili. Izuzetno smo zahvalni svim dobrim ljudima koji su bili uporni u traženju nas, potomaka pokojnog dunda Ivana, njima nepoznatog čovjeka, kao i svima koji su omogućili, kako eshumaciju tako i prenošenje njegovih posmrtnih ostataka u našu obiteljsku grobnicu na groblje svetog Ilara u Mlinima.”
Mlini, 18. travanj 2016. godine