Svetačni dani preko godine su se poštovali. Obavezno se išlo u crkvu u Cavtat, a popodne bi ljudi zaigrali na karata ili malo popričali, a i žene su se družile, djeca igrala.
Posebno moram napomenuti blagdan sv. Ivana 24. lipnja i sv. Petra i Pavla 29. lipnja. Uoči toga blagdana preskakalo se preko vatre.
Naime, na jedno mjesto bi se pripremilo granje i u sumrak zapalila vatra. Djeca su trčeći preskakala preko vatre uz povike: u ime Boga i svetoga Ivana, ili svetog Petra i Pavla zavisno koji se blagdan sutradan slavio.
Uoči sv. Ane napravila bi se luminacija oko crkve (loptice pepela i petrolja) pa bi se u veče zapalilo. Bilo je vrlo lijepo i svečano.
Običaji se, zbog promjene načina života pomalo gube. Ako kotač vremena ne možemo zaustaviti, ne smijemo zaboraviti naše stare običaje. Oni bi se organiziranije trebali prenositi na naše mlade. Oni su ti koji će u treći milenij ponijeti svijest o tome tko smo, što smo, i od koga smo, a povijesna znanja zato nijesu dovoljna. Zato treba poticati neke stare zaboravljene običaje.